Virusi, najčešći izazivači bronhitisa.

Do pojave bronhitisa obično dolazi tokom jesenjih i zimskih meseci, pogotovo usled hronične izloženosti duvanskom dimu, prašini ili štetnim gasovima.

Kako nastaje bronhitis?
Do bronhitisa dolazi usled infekcije bakterijama i virusima koji dospevaju do plućnog trakta. To su isti patogeni organizmi koji su i inače odgovorni za sezonski grip, samo se kod bronhitisa infekcija ovim bakterijama i virusima pomera niže i dublje u raspiratorni trakt. U najčešće virusne izazivače spadaju rhinovirusi, adenovirusi, influenza A i B i respiratorni sincicijalni virus (RES).

U najvećem broju slučajeva, bronhitis je virusne etiologije.

Nešto ređe, uzrok bronhitisa mogu biti i bakterije, poput Mycoplasma pneumoniae, Chlamydia pneumoniae ili Streptococcus pneumoniae. Ove bakterije uglavnom izazivaju bronhitis kod imunokompromitovanih osoba.

Bronhitis može biti akutni i hronični.

Akutni bronhitis nastaje usled obične prehlade, pri kojoj se nelečena infekcija gornjih partija respiratornog trakta spušta niže, i dovodi do pojave simptoma bronhitisa. Pod uslovom da se ova infekcija pravovremeno leči, prolazi u roku od nedelju dana do dve nedelje.

Do komplikacija može da dođe ukoliko se, usled oslabljenog imuniteta i neadekvatne terapije, virusna infekcija udruži sa bakterijskom infekcijom. Tom prilikom, tegobe postaju izraženije, a period lečenja duži.

Veoma je bitno da se akutni bronhitis adekvatno izleči, jer nekoliko uzastopnih epizoda akutnog bronhitisa može da dovede do pojave hroničnog bronhitisa.

Hronični bronhitis se deli na mukopurulentni i opstruktivni bronhitis. Hronično iskašljavanje traheobronhijalne sluzi i uporan kašalj su osnovne karakteristike mukopurulentnog bronhitisa. Kada dođe do smetnji u disajnim putevima, javlja se opstruktivni bronhitis.

Bronhitis simptomi
Kliničku sliku pacijenta koji ima akutni bronhitis odlikuju:nadražajan kašalj
blago povišena telesna temperatura
ronhus (krkor u grudima)
bol u grlu i otežano gutanje
malaksalost.
Ukoliko osoba boluje od hroničnog bronhitisa, mogu se javiti:

otežano disanje
zviždanje u grudima
produktivan kašalj
gnojav sekret iz pluća (obično ukazuje na prisustvo virusne superinfekcije)
malaksalost.
Faktori rizika usled kojih neke osobe mogu da budu podložnije bronhitisu od drugih uključuju:

pušenje
bronhitis u porodičnoj anamnezi
alergije
astmu
starosnu dob (osobe preko 50 godina starosti su podložnije bronhitisu)
gastroezofagealni refluks (gorušica).
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, anamneze, slušanja pluća i laboratorijskih nalaza.

Veoma je bitno da se pre postavljanja dijagnoze isključi mogućnost da pacijent zapravo boluje od pneumonije (upale pluća). Simptomi akutnog bronhitisa i upala pluća su gotovo identični, pa je zato veoma bitno da se utvrdi o kojem oboljenju je reč, jer će od toga zavisiti dalji tok terapije.

Da bi se potvrdilo prisustvo bronhitisa, simptomi moraju da budu prisutni barem 3 nedelje. Ukoliko se u okviru anamneze dođe do tog podatka, lekar će prvo posumnjati na bronhitis. Simptomi koji su siguran pokazatelj bronhitisa su produkcija sputuma pri kašljanju, uporan kašalj, vizing (zviždanje u grudima) i bol pri nakašljavanju.

Pulmolog će pri pregledu pacijenta poslušati i pluća i oceniti da li su prisutni karakteristični zvuci koji prate bronhitis.

Da bi se isključilo prisustvo pneumonije, potrebno je obaviti rentgenografiju pluća (RTG) i uraditi analizu C reaktivnog proteina (CRP), pogotovo kod pacijenata kod kojih se razmatra uključivanje antibiotika u terapiju.

Da bi se utvrdilo da li je infekcija izazvana virusima ili bakterijama, potrebno je uraditi i analizu biomarkera prokalcitonina.

Lečenje
U okviru terapije se obično prvo prepisuju lekovi koji bi trebalo da ublaže simptome bronhitisa. To su, pre svega, antitusici (supresori kašlja) i bronhodilatatori koji se prepisuju pacijentima kod kojih je prisutan vizing (zviždanje u grudima), a koji bi trebalo da otklone postojeće znake opstrukcije disajnih puteva.

U kombinaciji sa supresorima kašlja se koriste i ekspektoransi kako bi se olakšalo izbacivanje sluzi iz disajnih puteva.

Ukoliko se laboratorijskim analizama utvrdi da je bronhitis izazvan bakterijskom infekcijom, potrebno je uključiti antibiotike (amoksicilin, doksiciklin), iako se u većini slučajeva antibiotici prepisuju i bez ovog nalaza. Antibiotike bi svakako trebalo uključiti u terapiju kod pacijenata starosti 80 godina i više, kao i pacijentima koji imaju pridružena hronična oboljenja (dijabetes ili hroničnu srčanu insuficijenciju) ili koriste kortikosteroide.

U okviru lečenja od bronhitisa treba izbegavati pušenje (aktivno i pasivno) i smanjiti fizičku aktivnost i zamaranje.

Osnovni cilj terapije je očuvanje optimalne funkcije disajnih puteva i njihovo vraćanje u pređašnje stanje, pogotovo jer se usled nelečenog ili nedovoljno lečenog akutnog bronhitisa sasvim sigurno može očekivati prelazak u hronični bronhitis, koji je mnogo teže lečiti a komplikacije mogu biti ozbiljnije.

PRIMED 2 je prirodni preparat na bazi lipovog meda i kalcijuma prirodnog porekla. PRIMED 2 se preporučuje u slučaju:

astme,
bronhitisa,
alergijskog rinitisa,
sinuzitisa,
hronične opstruktivne bolesti pluća (HOBP),
pušačkog kašlja.

Aktivni sastojci preparata podstiču razgradnju i iskašljavanje gustog sekreta, olakšavajući protok vazduha u disajnim putevima. Smanjuju preosetljivost disajnih organa na alergene iz vazduha i deluju na opuštanje disajnih puteva, čime ublažavaju i proređuju astmatične napade.