Savremeni koncept lečenja HOBP-a.

Simptomi hronične opstruktivne bolesti pluća, kašalj i nedostatak vazduha (dispnoja), potiču od direktnog oštećenja disajnih puteva. Kašalj je nespecifičan simptom koji može da se javi u više desetina različitih bolesti; ali, ako je neko pušač i bliži se „stažu“ od 20 godina, to je svakako signal da se posumnja i na HOBP. Dispnoja se kod nekog javi i ranije, ali najčešće kad oštećenja u protoku vazduha već poodmaknu. Tipično je, da se ova bolest nedovoljno dijagnostikuje i neadekvatno leči upravo zbog nespecifičnih simptoma, jer su ljudi skloni da ih zanemaruju i olako tumače drugim poremećajima, lošim navikama, nedostatkom kondicije…. Bolest se, međutim, dokazuje postojanjem simptoma kašlja i osećaja nedostatka vazduha i vrlo jednostavnim ispitivanjem plućne funkcije, spritometrijom, koja daje veoma značajne podatke o ventiliranju pluća i koja je dijagnostički zlatni standard.
 
Prva mera lečenja HOBP je sprečavanje delovanja faktora rizika, a potom farmakoterapija i nefarmakološko lečenje. U stabilnoj fazi i u zavisnosti od težine bolesti, u farmakoterapiju se uključuju bronhodilatatori (lekovi za širenje bronhija), inhalacioni kortikosteroidi i, ako je potrebno, antibiotici. U egzecerbacijama, najčešće izazvanim virusnim ili bakterijskim infekcijama, inflamaciju treba što pre zaustaviti pa se koriste sistemski kortikosteroidi i povećane doze bronhodilatatora. Da je osnovni put primene lekova inhalacioni jer lekovi tako efikasnije deluju (u manjim dozama), pri čemu je pravilno korišćenje inhalacione terapije izuzetno važno zato što se pokazalo da nepravilnosti u tehnici primene mogu lek da učine sasvim nedelotvornim.
 
Savremeni koncept lečenja HOPB podrazumeva, međutim, jedan širi pristup koji obuhvata i plućnu rehabilitaciju. Prema toj bolesti je, dugo vladao nihilistički stav, oštećenja su smatrana definitivnim a opstrukcija disajnih puteva je nazivana ireverzibilnom. Danas se za nju koristi izraz „nepotpuno reverzibilna“, a u proceni ishoda lečenja se, pored spirometrije, koriste i drugi pokazatelji (subjektivni osećaj, kvalitet života…).
 
Respiratorna rehabilitacija je složen proces koji uključuje vežbe disanja, opšte kondicioniranje gornjih i donjih ekstremiteta, vežbe pravilnog i efektivnog iskašljavanja, savete o ishrani, eduakciju o primeni lekova. Element tog novog pristupa HOBP je i saznanje da se poremećaj ne dešava samo na nivou respiratornog sistema već da bolest ima sistemske manifestacije zbog toga što se inflamacija, na nivou pluća, prenosi na organizam u celini i deluje i na druge organske sisteme. Medijatori inflamacije koji se oslobađaju iz ćelija u disajnom sistemu nađeni su i u opštoj cirkulaciji, i naročito su brojni tokom egzecerbacija.
 
Jedna od najuočljivijih posledica HOBP je kaheksija (pothranjenost obolelog), gubitak u težini i pre svega gubitak mišićne mase, pri čemu je posebno značajan gubitak respiratornih mišića, što dodatno otežava ventilaciju i dovodi do disfunkcije preostalih mišića disajnih organa. Ima i slučajeva posledične gojaznosti. Pored mišićnih i skeletnih promena (vrlo učestale osteoporoze), javljaju se udruženi komorbiditeti, a najčešće kardiovaskularne bolesti, jer je zapaljenski proces u arterijskim krvnim sudovima veoma sličan onom u disajnim putevima. Depresija je, takođe, vrlo česta kod obolelih od HOBP, kao i poremećaj disanja u snu (sleep apnea) koji se manifestuje prekidima disanja dužim od 10 sekundi.
 
Zadatak lekara je da pri susretu sa pacijentom koji boluje od hronične opstruktivne bolesti pluća, razmišlja o njegovom organizmu u celini i svim mogućim pridruženim bolestima. Jedna od njih je, takođe, ozbiljno plućno oboljenje, karcinom, koje je vrlo često udruženo sa HOBP, pa kod dugogodišnjeg pušača kod koga se sumnja na HOBP, uz spirometriju, treba obavezno uraditi i rendgenski snimak pluća.
 
Sama definicija HOBP jasno ukazuje da bolest može da se spreči (i blagovremeno leči) ukoliko se spreči izloženost spoljašnjim faktorima rizika. Prva mera nakon dijagnostikovanja bolesti jeste prestanak pušenja, ili obezbeđivanje boljih uslovi na radnom mestu korišćenjem zaštitnih sredstava, dobrom ventilacijom i drugim merama medicine rada za smanjivanje ekspozicije štetnim iritansima.
 
Borba protiv pušenja u našoj zemlji uglavnom je kampanjskog karaktera, kratkog je daha i daje ograničene rezultate. Bolest bi se, međutim, sigurno mogla znatno suzbiti ukoliko bi se pušenje označilo nepoželjnim i kad bi to postalo neka vrsta društvene norme.
 
Ukoliko bolest već postoji, ali je otkrivena u ranoj fazi, prestanak pušenja donosi veliku korist. Plućna funkcija i kod zdravih ljudi opada s godinama života; parametar je FEV1, forsirani ekspirijumski volumen u prvoj sekundi, koji kod zdravih osoba opada 30 mililitara godišnje, ali je njegovo opadanje kod obolelih dva do tri puta veće. Ako oboleli prestane da puši, onda se od tog momenta i kod njega brzina opadanja plućne funkcije vraća na nivo zdravog čoveka, i to je ono što realno može da se očekuje, jer restituisanje izgubljenog nije moguće.
 
PRIMED 2 je prirodan bronhodilatator na bazi kvalitetnog lipovog meda i kalcijuma. Ne izaziva neželjene efekte i potpuno je BEZBEDAN kako ZA DECU tako I za ODRASLE osobe. PRIMED 2 se preporučuje kod astme, bronhitisa, alergijskog rinitisa, sinuzitisa, hronične opstruktivne bolesti pluća (HOBP) i pušačkog kašlja. Aktivni sastojci preparata podstiču razgradnju i iskašljavanje gustog bronhijalnog sekreta, olakšavajući protok vazduha u disajnim putevima. Smanjuju preosetljivost disajnih organa na alergene iz vazduha i deluju na opuštanje disajnih puteva, čime ublažavaju i proređuju napade gušenja.