Emfizem pluća

Emfizem predstavlja hronično, progresivno oboljenje pluća čiji je osnovni simptom otežano disanje sa prisutnim osećajem nedostatka vazduha.

Šta je uzrok emfizema pluća?

Najčešći faktori koji se dovode u vezu sa nastankom emfizema su dugogodišnje pušenje, zagađenje iz vazduha, toksična isparenja metala (profesionalna izloženost).

Kako nastaje emfizem pluća?

Kao posledica štetnog dejstva duvana i drugih toksina dolazi do postepenog propadanja zida alveola (najsitniji disajni putevi) i njihovog međusobnog spajanja. Time se narušava normalna uloga alveola u razmeni gasova i kao posledica ovog poremećaja dolazi do smanjenog snabdevanja krvi kiseonikom. Takođe, otežano je i izdisanje vazduha iz ovako proširenih disajnih puteva. Emfizem je uglavnom stečeno oboljenje, retko nastaje kao posledica urođenog nedostatka enzima alfa-1 antitripsina.

Iako je pušenje najvažniji faktor za nastanak emfizema, ipak ne dolazi do razvoja emfizema kod svih pušača. Još uvek nije razjašnjeno koji su to dodatni faktori neophodni za destrukciju alveola i nastanak emfizema. Prestanak pušenja neće dovesti do izlečenja emfizema, ali može značajno uticati na olakšanje tegoba i usporenje napredovanja bolesti.

Emfizem, kao jedna od hroničnih opstruktivnih bolesti pluća (HOBP) često može biti praćen respiratornim infekcijama. Infekcije ne moraju biti teške, ali oštećenje disajnih puteva remeti normalno iskašljavanje nakupljenog bronhijalnog sekreta. Nakupljeni sekret koji se zadržava u proširenim disajnim putevima je odlična podloga za razvoj mikroorganizama.

Objektivni nalaz kod obolelog od emfizema

Kod osobe sa emfizemom, posmatranjem se može zapaziti promenjen izgled grudnog koša. Grudni koš vremenom, kako emfizem napreduje dobija takozvani “bačvast” izgled. U toku disajnih pokreta, rebra se slabo ili uopšte ne pokreću, a jame iznad ključne kosti dobijaju ispupčen izgled. Izraženo je abdominalno disanje.

Progresivno propadanje međualveolarnih pregrada, povećavanjem “bula”, disanje postaje sve teže i teže. Disanje je otežano pri kretanju uzbrdo, često i u ležećem položaju, ili pri bilo kakvom naporu. Nekada, javljaju se “krize disanja”, obično u toku prehlade, bronhitisa ili druge respiratorne infekcije.

Lečenje emfizema pluća

Lek za emfizem još uvek nije pronađen. U tretmanu emfizema koristi se nekoliko vrsta lekova, sa ciljem da se što duže očuva funkcija pluća. Ukoliko je oboleli pušač, insistira se na prestanku pušenja, kako bi se usporilo propadanje disajnih puteva.

Od lekova, najčešće se upotrebljavaju sledeće grupe lekova:

  • Bronhodilatatori. Ovi lekovi opuštaju disajne puteve i mogu ublažiti kašalj, nedostatak vazduha i otežano disanje Međutim nisu tako efikasni kao u lečenju astme i hroničnog bronhitisa.
  • Inhalacioni kortikosteroidi se udišu u obliku aerosola i mogu pomoći otklanjanju tegoba sa disanjem. Međutim produžena upotreba može dovesti do neželjenih efekata: osteoporoze, katarakte, dijabetesa, hipertenzije.
  • Antibiotici su odgovarajuća terapija ako dođe do akutnog bronhitisa ili upale pluća.

Drugi oblici terapije

  • Plućna rehabilitacija ima za ulogu da smanji osećaj nadostatka vazduha, da oboleli nauči vežbe disanja i da pravilno diše ne bi li povećao svoju sposobnost da normalno obavlja svakodnevne aktivnosti. Takođe se dobijaju uputstva o pravilnoj ishrani.
  • Primena kiseonika može obolelima od teškog emfizema sa smanjenim nivoom kiseonika u krvi doneti značajno olakšanje. Često je potrebno korišćenje kiseonika 24 sata dnevno. Obično se kiseonik sprovodi preko uske cevi koja se ubacuje u nozdrve.

Operativni zahvati kod obolelih od emfizema

U zavisnosti od stepena izraženosti emfizema i kliničkog nalaza, lekar može predložiti neku od sledećih operacija:

  • Operacija uklanjanja delova obolelog plućnog tkiva sa ciljem da omogući bolju funkciju preostalih delova plućnog tkiva i bolje disanje.
  • Presađivanje pluća je krajnja opcija ukoliko je emfizem uznapredovao i druge opcije lečenja ne daju rezultate.